Uvod

Živimo u digitalnom dobu u kojem se velik dio učenja, komunikacije i razmjene informacija odvija putem interneta. Učenici, učitelji i roditelji svakodnevno koriste različite elektroničke usluge koje olakšavaju školovanje i pristup znanju. U Hrvatskoj važnu ulogu u tome ima CARNET, koji razvija sustave namijenjene obrazovanju. Pomoću elektroničkog identiteta AAI@EduHr učenici mogu pristupiti brojnim e-uslugama — od školskih platformi i digitalnih materijala do sustava za upis u srednju školu.

Ova lekcija upoznaje nas s najvažnijim digitalnim sustavima koje učenici koriste tijekom školovanja: Edutorij, Meduza, Libar, Proleksis enciklopedija, Upisi.hr, Loomen i e-Građani. Svaki od njih ima posebnu svrhu, ali svi zajedno omogućuju lakše učenje, informiranje i sudjelovanje u obrazovnom sustavu.

Elektronički identitet AAI@EduHr

Elektronički identitet AAI@EduHr osobni je korisnički račun koji učenici dobivaju u školi. Sastoji se od korisničkog imena i lozinke te služi za sigurnu prijavu u CARNET-ove usluge. On je poput digitalne osobne iskaznice koja potvrđuje tko smo u virtualnom okruženju.

Pomoću AAI@EduHr identiteta učenici mogu pristupiti e-Dnevniku, školskom webmailu, digitalnim udžbenicima, platformama za učenje na daljinu i mnogim drugim servisima. Važno je čuvati svoje podatke za prijavu i nikome ih ne otkrivati, jer omogućuju pristup osobnim informacijama i školskim sadržajima.

Sve dostupne usluge u području odgoja i obrazovanja mogu se pronaći na platformama koje koriste AAI@EduHr elektronički identitet. Učenici koriste AAI@EduHr elektronički identitet za pristup raznim CARNET-ovim e-uslugama. Ove usluge uključuju:

  • e-Dnevnik za praćenje ocjena i bilješki,
  • školski webmail za slanje i primanje e-pošte,
  • e-lektire za čitanje digitalnih knjiga,
  • OneDrive za pohranu digitalnih datoteka,
  • Loomenu za pohađanje online tečajeva.

Bez AAI@EduHr identiteta nije moguće upisati željen

Edutorij – digitalna zbirka nastavnih materijala

Edutorij je središnje mrežno mjesto na kojem se pohranjuju i dijele digitalni obrazovni materijali. Učitelji, učenici i stručnjaci mogu ondje objavljivati prezentacije, radne listove, zadatke, videozapise i druge sadržaje korisne za učenje.

Nakon prijave učenik može pretraživati materijale po predmetima, razredima ili temama. Primjerice, može pronaći dodatne zadatke iz matematike, objašnjenja iz hrvatskog jezika ili zanimljive materijale iz prirode i društva. Edutorij omogućuje i stvaranje vlastitih zbirki sadržaja, pa učenik može organizirati materijale koji su mu najkorisniji.

Ovakva platforma potiče samostalno učenje, istraživanje i dijeljenje znanja među učenicima.

Primjer: Ako učiš biologiju, možeš napraviti kolekciju pod nazivom Biologija – Ekosustavi i unutar nje spremiti sve tekstove, videozapise i zadatke povezane s tom temom. To ti pomaže da ne moraš svaki put tražiti materijale po cijelom sustavu, već su svi uredno organizirani na jednom mjestu.

Meduza – učenje putem videozapisa i webinara

Meduza je platforma za distribuciju multimedijskih obrazovnih sadržaja. Omogućuje gledanje edukativnih videozapisa, snimki predavanja i online seminara (webinara). Zahvaljujući tome, učenici mogu učiti i izvan učionice, u vrijeme koje im najviše odgovara.

Sustav uključuje servise poput Media on Demand i Portala Baltazar. Na njima se nalaze snimljena predavanja, dokumentarni sadržaji i različiti obrazovni filmovi. Učenici mogu ponoviti gradivo, dodatno se informirati o nekoj temi ili naučiti nešto novo iz područja koje ih zanima.

Meduza posebno pomaže učenju na daljinu, ali je korisna i kao dopuna nastavi u školi.

URL adresa: https://meduza.carnet.hr/

Libar – stvaranje i korištenje digitalnih nastavnih materijala

Usluga Libar bila je digitalna obrazovna platforma CARNET-a koja je omogućavala izradu, objavu i korištenje nastavnih materijala u elektroničkom obliku. Libar je ugašen 31. ožujka 2025. godine, no njegova je uloga bila važna jer je poticao razvoj digitalnih sadržaja i suvremenih metoda učenja.

Putem Libara mogli su se izrađivati različiti obrazovni materijali, poput multimedijskih dokumenata, prezentacija i e-knjiga. Takvi su sadržaji bili prilagođeni nastavi i samostalnom učenju te su se mogli koristiti kao dopuna školskim udžbenicima.

Postojale su dvije vrste aplikacija. Mrežna aplikacija bila je namijenjena izradi i objavi materijala, dok je mobilna aplikacija služila za pregled već objavljenih sadržaja. Zahvaljujući tome, učenici su mogli učiti na različitim uređajima — računalu, tabletu ili pametnom telefonu — bilo u školi ili kod kuće.

Libar je poticao kreativnost, suradnju i aktivno sudjelovanje u učenju. Učenici nisu morali biti samo korisnici gotovih materijala, nego su mogli i sami stvarati digitalne sadržaje te dijeliti svoje radove s drugima. Time su razvijali digitalne kompetencije, samostalnost i odgovornost u radu.

Iako Libar danas više nije dostupan, ideja digitalnih nastavnih materijala i dalje je važan dio suvremenog obrazovanja, a slične funkcije preuzimaju druge obrazovne platforme i alati.

Proleksis enciklopedija – pouzdan izvor informacija

Proleksis enciklopedija hrvatska je online enciklopedija koja sadrži velik broj provjerenih i stručnih članaka iz različitih područja znanosti, kulture i društva. Nastala je kao digitalno izdanje Opće i nacionalne enciklopedije.

Učenici mogu pretraživati pojmove, osobe, događaje i mjesta te brzo doći do točnih informacija. Za razliku od nekih internetskih izvora, enciklopedija je urednički nadzirana, što znači da su podaci pouzdani.

Korištenje enciklopedije pomaže razvoju istraživačkih vještina i kritičkog odnosa prema informacijama na internetu.

URL adresa: http://proleksis.lzmk.hr

Upisi.hr – sustav za upis u srednju školu

Upisi.hr nacionalni je informacijski sustav za prijavu i upis učenika u srednje škole. Putem njega učenici biraju obrazovne programe i prate rezultate upisa.

Na sustavu se nalaze pravila, rokovi i upute koje učenicima pomažu u donošenju važne odluke o nastavku školovanja. Također su dostupne brošure i odgovori na najčešća pitanja.

Kad započnu prijave, na “naslovnici” će se naći sve odluke i pravilnici potrebni za upis u srednje škole. Jednako tako, bit će dostupne i brošure koje pružaju učenicima odgovore na mnoga uobičajena pitanja s kojima se susreću tijekom postupka prijave i upisa.

Upis u srednju školu važan je korak jer utječe na buduće obrazovanje i zanimanje, a ovaj sustav čini postupak transparentnim i jednostavnijim.

URL adresa: https://srednje.e-upisi.hr

Loomen – sustav za učenje na daljinu

Loomen je CARNET-ova platforma za e-učenje koja omogućuje izvođenje nastave putem interneta. Namijenjena je školama, fakultetima i drugim obrazovnim ustanovama te omogućuje pristup nastavnim materijalima, zadacima, testovima i komunikaciji s nastavnicima.

Ranije se u okviru Loomena koristio pojam MOOC (masovni otvoreni online tečajevi), koji je označavao internetske tečajeve dostupne velikom broju sudionika. Takav model danas se više ne koristi u istom obliku u CARNET-ovu sustavu, pa se naglasak stavlja na organiziranu nastavu na daljinu unutar obrazovnih ustanova.

U Loomen se učenici prijavljuju svojim AAI@EduHr elektroničkim identitetom. Nakon prijave mogu pristupiti predmetima u koje su upisani, pregledavati nastavne materijale, predavati zadaće, rješavati online testove i sudjelovati u forumima ili virtualnim učionicama.

Platforma omogućuje učenje vlastitim tempom, ponavljanje gradiva i rad od kuće ili bilo kojeg mjesta s pristupom internetu. Posebno je korisna kada se nastava ne može održavati u učionici ili kada je potrebno dodatno vježbanje i proširivanje znanja.

Loomen tako predstavlja važan dio suvremenog obrazovanja jer povezuje učenike i nastavnike u digitalnom okruženju te omogućuje kontinuirano učenje bez obzira na mjesto i vrijeme.

Za pružanje podrške na Loomenu zadužen je CARNET – hrvatska akademska i istraživačka mreža.

CARNET

Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET javna je ustanova koja djeluje u sklopu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih u području digitalne tehnologije i njezine primjene u obrazovanju. Svoju povijest CARNET započinje 1991. godine kao projekt tadašnjega Ministarstva znanosti i tehnologije te postaje prvi i jedini pružatelj internetskih usluga u Hrvatskoj. Četiri godine poslije Vlada RH donosi Uredbu o osnivanju ustanove CARNET radi inoviranja obrazovnoga sustava te poticanja napretka pojedinaca i društva u cjelini s pomoću digitalne tehnologije.

CARNET mreža privatna je mreža akademske, znanstvene i istraživačke zajednice Republike Hrvatske, kao i institucija u sklopu osnovnoga i srednjoškolskoga obrazovnog sustava. Njihove usluge dostupne su ustanovama osnovnoga i srednjega školstva, ustanovama iz sustava znanosti i visokoga obrazovanja, kao i brojnim javnim ustanovama poput određenih ministarstava, bolnica itd. Preko CARNET mreže povezano je 4130 lokacija ustanova širom Hrvatske. Njihovi su pojedinačni korisnici učenici, nastavnici, studenti, profesori, znanstvenici i drugi zaposlenici ustanova članica CARNET-a, a u segmentu sigurnosti na internetu i svi građani Republike Hrvatske.

Sustav e-Građani

Sustav e-Građani omogućuje građanima Republike Hrvatske korištenje javnih elektroničkih usluga putem interneta, odnosno pristup raznim državnim e-uslugama koje olakšavaju komunikaciju s javnim sektorom*. Iako je prvenstveno namijenjen odraslima, učenici se s njime upoznaju kako bi stekli digitalne kompetencije za budućnost.

*Javni sektor je dio gospodarstva koji obuhvaća organizacije i institucije koje su u vlasništvu države ili lokalne samouprave te pružaju usluge od javnog interesa. Te organizacije financiraju se iz državnog proračuna, odnosno sredstvima koja dolaze od poreza i drugih javnih prihoda.

Kroz sustav je moguće pristupiti različitim informacijama i uslugama državne uprave, bez odlaska na šaltere. Cilj je pojednostaviti komunikaciju između građana i institucija te povećati dostupnost javnih usluga.

Primjeri institucija u javnom sektoru:

  • Javne usluge – pošta, javni prijevoz, komunalne službe
  • Obrazovanje – škole, sveučilišta, vrtići
  • Zdravstvo – bolnice, domovi zdravlja
  • Pravosuđe – sudovi, pravne institucije
  • Sigurnost – policija, vatrogasci, vojska

 

Zaključak

Digitalne e-usluge u obrazovanju značajno olakšavaju učenje, pristup informacijama i organizaciju školskih obveza. Platforme poput Edutorija, Meduze, Libara, Proleksisa, Loomena i sustava Upisi.hr omogućuju učenicima da uče na suvremen način, istražuju sadržaje i razvijaju digitalne vještine.

Korištenje elektroničkog identiteta AAI@EduHr povezuje sve te usluge u jedinstven sustav i omogućuje siguran pristup. Učenici tako postaju aktivni sudionici digitalnog društva, spremni za daljnje školovanje i život u svijetu koji se neprestano mijenja.

Pitanja za ponavljanje

  1. Što je elektronički identitet AAI@EduHr i čemu služi?
  2. Zašto je važno čuvati svoje korisničko ime i lozinku?
  3. Nabroji neke CARNET-ove usluge su dostupne pomoću AAI@EduHr identiteta.
  4. Što je Edutorij i koja je njegova glavna svrha?
  5. Kako Edutorij pomaže učenicima u učenju i ponavljanju gradiva?
  6. Što je Meduza i kakve obrazovne sadržaje nudi?
  7. Što su videokonferencije?
  8. Kako videozapisi i webinari mogu pomoći u učenju?
  9. Čemu služi Proleksis enciklopedija?
  10. Zašto je dobro koristiti provjerene izvore informacija na internetu?
  11. Što je Loomen i za što se koristi u obrazovanju?
  12. Koje aktivnosti učenik može obavljati unutar sustava Loomen?
  13. Što je CARNET i koja je njegova uloga u obrazovnom sustavu?
  14. Koja je glavna svrha sustava Upisi.hr?
  15. Koje informacije učenici mogu pronaći na platformi Upisi.hr tijekom postupka prijave i upisa u srednju školu?
  16. Zašto je upis u srednju školu važan korak u životu učenika?
  17. Kako sustav e-Građani pomaže građanima u svakodnevnom životu?
  18. Koje primjere institucija javnog sektora možeš navesti?
  19. Kako digitalne usluge olakšavaju školovanje i pristup informacijama?
  20. Navedi barem dvije e-usluge koje učenici koriste tijekom školovanja.

 

ZA RAZMIŠLJANJE

  1. Kako bi korištenje platforme poput Edutorija moglo unaprijediti tvoju organizaciju u učenju i pripremama za ispite?
  2. Na koji način bi sustav Meduza mogao pomoći učenicima koji ne mogu redovito prisustvovati nastavi u učionici?
  3. Zamisli da si mentor mlađim učenicima – kako bi im objasnio važnost korištenja AAI@EduHr identiteta?
  4. Kako bi mogao koristiti Proleksis enciklopediju prilikom pisanja seminarskog rada ili istraživačkog projekta?
  5. Koje bi prednosti (ali i nedostatke) mogao imati sustav e-Građani za mlade ljude koji se tek uče snalaziti u administrativnim poslovima?

Zašto je važno provjeravati informacije

U današnje vrijeme informacije su nam dostupne brže nego ikada prije. Dovoljno je upisati nekoliko riječi u internetsku tražilicu i u nekoliko sekundi dobit ćemo tisuće rezultata. No, nisu sve informacije na internetu točne, potpune ili pouzdane. Zato je važno naučiti kako procijeniti kvalitetu izvora iz kojih učimo.

Kritička procjena izvora posebno je važna pri izradi referata, projekata i istraživačkih zadataka. Cilj nije samo pronaći informaciju, nego utvrditi je li ona točna, aktualna i vjerodostojna.

Referat i izvori informacija

Referat je pisani rad u kojem učenik obrađuje zadanu temu koristeći različite izvore informacija. Ti izvori mogu biti knjige, enciklopedije, stručni članci, internetske stranice, videozapisi i drugi obrazovni materijali. Kvalitetan rad zahtijeva jasnu strukturu, provjerene informacije i uredan izgled.

Dobar referat temelji se na pouzdanim izvorima. To znači da je važno znati tko je autor teksta, kada je sadržaj objavljen i odakle potječu podaci. Učenik pritom ne smije samo prepisivati informacije, nego ih treba razumjeti, usporediti i jasno prikazati vlastitim riječima.

Referat ima određenu strukturu koja vam pomaže da svoje misli i podatke prenesete na jasan i razumljiv način. Referat obično sadrži sljedeće dijelove:

      • Naslovna stranica – sadrži naziv škole, predmet, naslov teme, podatke o učeniku (ime, prezime, razred) i mentoru te mjesto i datum. 
      • Sadržaj – popis svih poglavlja s brojevima stranica radi lakšeg snalaženja.
      • Uvod – kratko predstavljanje teme, razlog odabira i što se radom želi prikazati.
      • Razrada – sadržava glavne informacije, objašnjenja i primjere vezane uz temu. Ovdje je ključno koristiti provjerene izvore informacija.
      • Zaključak – donosi sažetak vaših saznanja i osobne zaključke o temi.
      • Popis izvora – navodi sve izvore koje ste koristili prilikom istraživanja.

     

    Za pisanje referata često se koristimo mrežnim enciklopedijama, a jedna od najpoznatijih je Wikipedija.

    Važno je znati! Kod pisanja referata ključno je koristiti pouzdane izvore kako bi vaš rad bio točan i vjerodostojan.

    Popis izvora u referatu

    Popis izvora važan je dio svakog referata jer pokazuje koje ste informacije koristili prilikom istraživanja i pisanja. Navođenje izvora ima nekoliko ključnih ciljeva:

        • provjera točnosti – omogućuje čitatelju da provjeri točnost podataka koje ste koristili

        • poštivanje autorskih prava – pravilnim navođenjem izvora pokazujete poštovanje prema autorima čiji ste rad koristili

        • povećanje vjerodostojnosti rada – dobro dokumentirani izvori pokazuju da ste koristili pouzdane informacije i uložili trud u istraživanje

      Primjer navođenja izvora:

          • Knjiga: Novak, Ivan. Osnove informatike. Školska knjiga, 2020.

          • Mrežni izvor: “Podaci i informacije.” Wikipedija, https://hr.wikipedia.org/wiki/Podaci_i_informacije. Pristupljeno 18. ožujka 2026.

        Kako procijeniti pouzdanost izvora

        Prije korištenja neke informacije potrebno je postaviti nekoliko važnih pitanja:

        • Tko je autor sadržaja i ima li stručnost za tu temu?

        • Kada je sadržaj objavljen i je li ažuriran?

        • Koja je svrha objave – informiranje, obrazovanje ili promidžba?

        • Postoje li navedeni izvori i literatura?

        • Podudaraju li se informacije s drugim pouzdanim izvorima?

        Ako je autor nekog članka nepoznat ili se ne navode izvori, onda je preporučljivo da se taj izvor i ne koristi u pisanju referata jer izvor možda nije dovoljno pouzdan za školski rad.

        Mrežne enciklopedije – prednosti i ograničenja

        Mrežne enciklopedije jedan su od najčešće korištenih izvora informacija na internetu. Najpoznatija je Wikipedija, koja sadrži velik broj članaka na različitim jezicima. Njezina je prednost dostupnost – svatko s pristupom internetu može je koristiti, a sadržaj se stalno nadopunjuje.

        Međutim, članke na Wikipediji mogu uređivati mnogi korisnici, pa postoji mogućnost da neke informacije nisu potpuno točne ili ažurirane. Zato je preporučljivo provjeriti podatke i u drugim izvorima.

        S druge strane, Proleksis enciklopedija urednički je nadzirana. To znači da stručnjaci provjeravaju sadržaj prije objave, pa se smatra pouzdanijim izvorom za školske radove. Iako je otvorena za prijedloge korisnika, konačnu verziju članaka uređuju stručni urednici.

        Zadatak 1: Istražite isti pojam na Wikipediji i u Proleksis enciklopediji te usporedite podatke. Razmislite koji izvor vam se čini pouzdaniji i zašto.

        Portali za e-učenje

        Osim enciklopedija, učenici se često koriste portalima za e-učenje. To su mrežne platforme na kojima se nalaze digitalni obrazovni sadržaji, zadaci i materijali za nastavu.

        Primjeri takvih sustava su Edutorij i Loomen. Materijale na tim portalima izrađuju nastavnici i stručnjaci, pa se smatraju pouzdanim izvorima informacija. Učenici im pristupaju pomoću svojih korisničkih podataka i mogu ih koristiti za ponavljanje gradiva, pripremu za ispite ili samostalno učenje.

        Višemedijski digitalni sadržaji

        Informacije ne dobivamo samo iz teksta. Videozapisi, online predavanja, prezentacije i interaktivni materijali također su važni izvori znanja. Takvi sadržaji nazivaju se višemedijski digitalni sadržaji.

        Njihova je prednost što kombiniraju sliku, zvuk i tekst, pa često olakšavaju razumijevanje složenih tema. Primjerice, snimljeno predavanje može pomoći učeniku da bolje shvati gradivo ili ponovi lekciju.

        Ipak, i kod takvih sadržaja potrebno je provjeriti izvor – tko je autor, gdje je objavljeno i je li sadržaj namijenjen obrazovanju.

        Knjižnice – tradicionalni i pouzdani izvori

        Unatoč razvoju interneta, knjige i dalje ostaju među najpouzdanijim izvorima informacija. Knjige za školske radove najčešće se mogu pronaći u školskim, gradskim ili nacionalnim knjižnicama.

        Mnoge knjižnice danas imaju i mrežne kataloge koji omogućuju pretraživanje literature putem interneta. Primjer je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, čija baza podataka pomaže u pronalaženju relevantnih knjiga i izvora.

        Korištenje knjiga potiče temeljito istraživanje i razvija naviku provjere informacija iz više različitih izvora.

        Osim NSK-a, u Hrvatskoj postoje i lokalne knjižnice, poput Gradske knjižnice Juraj Šižgorić. Na njihovoj mrežnoj stranici moguće je pretraživati katalog knjiga te pronaći potrebne izvore za pisanje referata. Katalog omogućuje pretraživanje po naslovima, autorima ili temama, što učenicima olakšava pronalazak kvalitetne literature.

        Prikazani rezultati također pokazuju koliko je primjeraka pojedine knjige dostupno, što omogućuje lakše planiranje posjeta knjižnici i osiguravanje potrebne literature za pisanje referata ili drugih školskih zadataka.

        ChatGPT i Copilot Chat – alati za dobivanje informacija

        ChatGPT i Copilot Chat su alati koji se koriste za brzo pronalaženje informacija ili odgovaranje na pitanja. Iako mogu biti vrlo korisni, važno je znati da informacije koje pružaju nisu uvijek provjerene niti potpuno točne.

        Prilikom korištenja ovih alata važno je:

          • Uvijek provjeriti informacije u više pouzdanih izvora.

          • Ne vjerovati svakoj informaciji odmah – podaci mogu biti netočni ili zastarjeli.

          • Koristiti ih kao pomoćno sredstvo, a ne kao glavni izvor informacija.

        Pametno korištenje ovih alata znači postavljati jasna pitanja i zatim provjeravati dobivene informacije kroz pouzdane izvore poput enciklopedija, knjiga ili stručnih člana

        Podatak i informacija – u čemu je razlika

        Razlikovanje podataka i informacija ključno je za razumijevanje kvalitetnog istraživanja.

          • Podatak (Data) je pojedinačna činjenica koja sama po sebi nema značenja (npr. broj “50” je podatak).

          • Informacija je podatak koji ima značenje i korisna je za osobu koja ga prima (npr. “50 km/h” kao ograničenje brzine na cesti).

        Da bi podatak postao informacija, mora imati značenje i vrijednost za osobu koja ga prima. Informacija nije samo niz činjenica – da bi podatak postao informacija, mora pomoći primatelju da nauči nešto novo ili bolje razumije neku temu. Drugim riječima, informacija je podatak koji povećava naše znanje.

        Zaključak – odgovorno korištenje izvora

        Kritičko razmišljanje i procjena izvora ključne su vještine u suvremenom društvu. Učenici trebaju naučiti razlikovati pouzdane informacije od netočnih ili nepotpunih podataka, osobito na internetu.

        Najbolji rezultati postižu se kada se koristi više različitih izvora – mrežne enciklopedije, obrazovni portali, knjige i stručni materijali. Time se dobiva potpunija i točnija slika o temi koja se istražuje.

        Razvijanjem ovih vještina učenici postaju samostalni i odgovorni korisnici informacija, što je važno ne samo za školovanje nego i za svakodnevni život.

        Pitanja za ponavljanje

        1. Zašto je važno provjeravati informacije pronađene na internetu?
        2. Što znači kritički procijeniti izvor informacija?
        3. Što je referat i čemu služi?
        4. Nabroji osnovne dijelove referata.
        5. Zašto je važno koristiti pouzdane izvore pri pisanju referata?
        6. Čemu služi popis izvora u referatu?
        7. Navedi barem dva razloga zašto je potrebno navoditi izvore.
        8. Kako možemo procijeniti pouzdanost nekog internetskog izvora? Navedi barem tri pitanja koja si trebamo postaviti.
        9. Koja je prednost Wikipedije kao izvora informacija?
        10. Koji je nedostatak Wikipedije u odnosu na urednički nadzirane enciklopedije?
        11. Zašto se Proleksis enciklopedija smatra pouzdanijim izvorom za školske radove?
        12. Što su portali za e-učenje i čemu služe?
        13. Navedi dva primjera portala za e-učenje.
        14. Što su višemedijski digitalni sadržaji?
        15. Na koji način videozapisi i online predavanja mogu pomoći u učenju?
        16. Zašto je i kod video sadržaja važno provjeriti izvor?
        17. Zašto su knjige i knjižnice i dalje važni izvori informacija?
        18. Što omogućuju mrežni katalozi knjižnica?
        19. Kako ChatGPT i slični alati mogu pomoći u učenju?
        20. Zašto informacije dobivene pomoću takvih alata treba dodatno provjeriti?
        21. Što je podatak, a što informacija?
        22. Navedi primjer podatka i primjer informacije.
        23. Kako podatak postaje informacija?
        24. Zašto je dobro koristiti više različitih izvora pri istraživanju neke teme?
        25. Kako kritičko razmišljanje pomaže u svakodnevnom životu?

        Život na internetu i odgovornost

        Internet i društvene mreže postali su važan dio svakodnevnog života mladih. Putem njih komuniciramo, dijelimo fotografije, razmjenjujemo mišljenja i stvaramo nova prijateljstva. Međutim, uz brojne prednosti, digitalni svijet nosi i određene opasnosti. Među njima su e-nasilje i govor mržnje, koji mogu imati ozbiljne posljedice za pojedince i zajednicu.

        Zato je važno razumjeti što su e-nasilje i govor mržnje, kako ih prepoznati te na koji način možemo reagirati i zaštititi sebe i druge.

        Što je govor mržnje?

        Govor mržnje je usmeni ili pisani oblik neprihvatljivog govora koji potiče mržnju, diskriminaciju ili nasilje prema pojedincu ili skupini ljudi. Takav govor može biti usmjeren prema nekome zbog njegove nacionalnosti, vjere, spola, izgleda, jezika, invaliditeta ili nekog drugog osobnog obilježja.

        Važno je razlikovati govor mržnje od slobode izražavanja. Sloboda govora jedno je od temeljnih demokratskih prava, ali ona ne uključuje pravo na vrijeđanje, ponižavanje ili poticanje nasilja. Kada govor prelazi granicu i počinje ugrožavati dostojanstvo i sigurnost drugih, više se ne može opravdavati slobodom izražavanja.

        Primjeri govora mržnje

          • Dječak i djevojčica objavili su nove profilne slike, no ubrzo nakon toga počeli su primati uvredljive komentare o svom izgledu i odjeći.

          • U školskoj grupi na društvenoj mreži, učenici su počeli dijeliti poruke u kojima vrijeđaju drugog učenika zbog njegove nacionalnosti.

          • Na forumu je osoba objavila tekst u kojem je pozivala na nasilje protiv određene vjerske zajednice.

          • Na društvenim mrežama proširila se objava u kojoj se netko izruguje osobi zbog njezina naglaska ili načina govora.

          • Korisnici na društvenim mrežama ostavljali su uvredljive komentare punjene stereotipima ispod fotografija osoba s invaliditetom.

        Primjeri dobronamjerne kritike

          • “Mislim da bi tvoj esej bio još bolji ako dodas više primjera kako bi čitatelji lakše razumjeli tvoje argumente. Tvoj stil pisanja je odličan, ali nekoliko konkretnih primjera bi tekst učinilo još uvjerljivijim.”

          • “Sviđa mi se kako si organizirao prezentaciju, no možda bi bilo korisno dodati još grafičkih elemenata kako bi publici bilo lakše pratiti.”

          • “Tvoj plakat izgleda odlično, ali mislim da bi dodavanje kratkih opisa uz slike dodatno pojasnilo poruku koju želiš prenijeti.”

          • “Prezentacija je bila zanimljiva, no možda bi pomoglo da govoriš malo sporije kako bi publika lakše pratila.”

        Primjeri izražavanja negodovanja

          • “Nisam zadovoljan načinom na koji si se ponio na sastanku – bilo je jako neprofesionalno.”

          • “Mislim da ova odluka nije poštena prema svim članovima grupe.”

          • “Očekivao sam da ćemo svi sudjelovati u planiranju, ali ispada da su neki prijedlozi potpuno zanemareni.”

          • “Nije mi se svidjelo kako si odbacio tuđi prijedlog bez da si ga razmotrio.”

        Što je e-nasilje?

        E-nasilje (cyberbullying) oblik je nasilja koji se događa putem interneta ili digitalnih uređaja. Može uključivati vrijeđanje u porukama, objavljivanje neprimjerenih fotografija, širenje glasina, isključivanje iz online grupa ili prijetnje putem društvenih mreža.

        Za razliku od nasilja u stvarnom svijetu, e-nasilje se može širiti brzo i doseći velik broj ljudi u kratkom vremenu. Također, poruke i objave ostaju zabilježene, što dodatno pojačava osjećaj povrijeđenosti i nemoći kod žrtve.

        Posljedice e-nasilja mogu biti ozbiljne – pad samopouzdanja, tjeskoba, strah, povlačenje iz društva, pa čak i dugotrajne emocionalne poteškoće.

        Kako spriječiti e-nasilje i govor mržnje?

        Prevencija je najvažniji korak u borbi protiv e-nasilja. To znači razvijati kulturu poštovanja i odgovornog ponašanja na internetu.

        Neki od načina zaštite uključuju:

        • poštivanje tuđe privatnosti

        • zaštitu osobnih podataka i elektroničkog identiteta

        • promišljeno objavljivanje sadržaja

        • neprihvaćanje i neprenošenje uvredljivih poruka

        • prijavljivanje neprimjerenog sadržaja administratorima ili odraslim osobama

        • razvijanje empatije i učenje kako prepoznati e-nasilje

         

        Ako postanemo žrtva e-nasilja, važno je ne odgovarati nasiljem na nasilje. Potrebno je sačuvati dokaze (poruke, snimke zaslona), blokirati nasilnika i obavijestiti roditelje, učitelje ili druge odgovorne osobe. U težim slučajevima potrebno je obratiti se nadležnim institucijama.

        Razvijanje empatije i razumijevanja

        Jedan od najučinkovitijih načina sprječavanja nasilja jest razvijanje empatije – sposobnosti da razumijemo osjećaje drugih ljudi. Kada se stavimo u tuđu poziciju, lakše ćemo shvatiti koliko riječi mogu povrijediti.

        Primjer iz povijesti, poput života Alana Turinga, pokazuje koliko nepravda i nerazumijevanje društva mogu imati teške posljedice za pojedinca, bez obzira na njegov doprinos zajednici. Zato je važno poštovati različitosti i cijeniti doprinos svakog čovjeka.

        Alan Turing poznat je kao “otac” modernog računarstva – poznati matematičar koji je pridonio skraćivanju Drugog svjetskog rata i razvoju računalne znanosti. U to vrijeme, radio je u Bletchley parku gdje je konstruirao stroj s pomoću kojeg su se mogle dešifrirati njemačke poruke šifrirane preko Enigma uređaja. Nakon rata, nastavio se baviti razvojem računala, a osobito problemima umjetne inteligencije.

        Empatične osobe ne koriste govor mržnje niti sudjeluju u nasilju. One promiču toleranciju, poštovanje i dijalog.

        Odgovorno ponašanje na internetu

        Digitalni bonton podrazumijeva pristojnu i odgovornu komunikaciju na mreži. To znači razmisliti prije objave komentara, provjeriti je li poruka primjerena i zapitati se bismo li isto rekli osobi u lice.

        Internet nije prostor bez pravila. I u virtualnom svijetu vrijede zakoni i moralna načela. Svaka osoba ima pravo na dostojanstvo, sigurnost i poštovanje.

        Zaključak – budimo dio rješenja

        E-nasilje i govor mržnje ozbiljni su problemi suvremenog društva, ali svaki pojedinac može pridonijeti njihovom smanjenju. Odgovornim ponašanjem, razvijanjem empatije i pravodobnim reagiranjem možemo zaštititi sebe i druge.

        Internet bi trebao biti prostor učenja, suradnje i povezivanja, a ne mjesto straha i ponižavanja. Zato je važno da svi budemo svjesni svoje uloge i odgovornosti u digitalnom okruženju.

        Zadatak

        Istražite život Alana Turinga, njegov doprinos znanosti i kako je na kraju završio njegov život.

        Na kraju rada napiši kratak osobni komentar – kako bi izgledao svijet bez njegova otkrića?

        Izradite referat ili prezentaciju i pošaljite na Teams u čavrljanje.

        Predstavljanje rada bit će održano sljedeći put, na nastavnom satu.

        Pitanja za ponavljanje

        1. Zašto su internet i društvene mreže važan dio života mladih?
        2. Koje opasnosti mogu postojati u digitalnom okruženju?
        3. Što je govor mržnje?
        4. Po čemu se govor mržnje razlikuje od slobode izražavanja?
        5. Navedi barem dva primjera govora mržnje.
        6. Zašto vrijeđanje zbog izgleda, podrijetla ili invaliditeta spada u govor mržnje?
        7. Što je dobronamjerna kritika i po čemu se razlikuje od vrijeđanja?
        8. Navedi primjer izražavanja negodovanja koje ne predstavlja govor mržnje.
        9. Što je e-nasilje (cyberbullying)?
        10. Na koje se načine e-nasilje može provoditi putem interneta?
        11. Po čemu se e-nasilje razlikuje od nasilja u stvarnom svijetu?
        12. Zašto se ljudi koji se bave e-nasiljem često osjećaju sigurnima iza ekrana?
        13. Koje posljedice e-nasilje može imati za žrtvu?
        14. Zašto se poruke i objave na internetu mogu dodatno negativno odraziti na žrtvu?
        15. Kako možemo spriječiti e-nasilje i govor mržnje? Navedi barem tri načina.
        16. Zašto je važno štititi osobne podatke i privatnost na internetu?
        17. Što treba učiniti ako postanemo žrtva e-nasilja?
        18. Zašto nije dobro odgovarati nasiljem na nasilje?
        19. Što je empatija i zašto je važna u sprječavanju nasilja?
        20. Kako nam razumijevanje tuđih osjećaja pomaže u komunikaciji?
        21. Tko je bio Alan Turing i po čemu je poznat?
        22. Zašto je važno poštovati različitosti među ljudima?
        23. Što podrazumijeva digitalni bonton?
        24. Zašto je važno razmisliti prije objave komentara na internetu?
        25. Vrijede li pravila ponašanja i zakoni i u virtualnom svijetu? Objasni.
        26. Kako svaki pojedinac može pridonijeti smanjenju e-nasilja?